Zvao
sam
te
nekad
sunce
moje
hamajlijom
i
zivotom
svojim
dolazio
pod
pendzere
tvoje
otkucaje
tvog
srca
da
brojim
Zelja
mi
je
da
ti
opet
dodjem
sokacima
tvojima
da
prodjem
ali
samo
prije
sunceva
zraka
da
me
tvoja
ne
opazi
majka
Necu
vise
da
me
ona
vidi
izmorenim
ocima
i
setnim
tvoja
dusa
pakosna
mi
neda
da
se
i
ja
sad
nazovem
sretnim
Docicu
ti
kad
ne
budes
znala
pokraj
rijeke
u
blizini
tvojoj
da
zaplacem
sa
vrbama
tuznim
koje
znaju
za
svu
moju
tugu